Ads 468x60px

уторак, 30. октобар 2012.

четвртак, 11. октобар 2012.

PROŠLOST




Prošlost našeg naroda neće nam biti potpuno jasna dok se ne ispita i njegov život,  jer "Nije samo istorija pozvana da nam skida mrak sa očiju." Zbog toga sam za temu izabrala da nešto kažem i o spremanju starinskih jela, koja su ostala očuvana " kod siromaha i brđana”,  oni su i svu ostalu tradiciju gajili nasledno, od pamtiveka do danas. U “pasivnijim” krajevima  podizane su  kamene kuće bez kreča, a središte kuće svuda je bilo ognjište. Kuhinja je kod svih naroda glavni deo kuće, ali nigde tako kao kod Srba. U srpskim selima kuhinja se naziva "kuća", a samo u gradovima – kuhinjom(volim to kod nas). Ognjište kao centralni deo u svakoj kući, gotovo kultno mesto. Pored njega se spavalo, grejalo, pekao se hleb i spremala  jela. Okruglo, elipsasto ili četvrtasto, ognjište je uvek građeno pažljivo, po tačno - sa kolena na koleno prenošenim - proporcijama, načinu građenja, materijalu koji treba upotrebiti. Tradicija.
Svugde se (i u manastiru i u otmenoj kući) jelo za stolom, koji je bio pokriven stonom prostirkom. Uz sto se sedelo na klupama, tronošcima ili stolicama. Posuđe u kojem se kuvalo i iz kojeg se jelo, bilo je "zemljano" i drveno. Poneka bogatija seoska kuća imala je i bakarno, ali ono se čuvalo samo za specijalne praznike - slave, venčanja, ispraćanje pokojnika. Iako su vremena o kojima je reč daleko, daleko iza nas, zadivljujuće je umeće onih koji su pravili posuđe za kuvanje. Na vrelom ognjištu, ono je imalo sve osobine današnjih ekspres lonaca! Rudnički suvoborski i užički kraj, bili su nadaleko poznati po majstorima koji su vešto pravili "zemljano" posuđe u kojem se meso kuvalo brzo, a ostajalo ukusno. Hleb se u selima pekao samo na ognjištu, od žitnog ili kukuruznog brašna. Žito se spremalo za jelo u zrnu, prekrupljeno ili mleveno, a kuvana pšenica i kukuruz bili su - i ostali - često spremana jela. U suvoborskom kraju, ali i u mnogim drugim krajevima Srbije, na ceni je bio bungur, koji se svugde pripremao na isti način, od ječma ili pšenice.  Od kukuruznog brašna kuvan je najviše kačamak, kome su dodavani mleko, mast, sir, kajmak, slanina... U svakoj svečanosti mnogo se jelo i pilo, uz obaveznu zdravicu. Igralo se kolo oko sofre, uz zvuke svirala i frula...
Evo nekih od jela naše narodne kuhinje koja se bore za svoj opstanak i još uvek odolevaju hamburgerima, picama.....zahvaljujući našim  prababama i babama.







 



Starinska proja
Od namirnica nam je potrebno:
kilogram projinog brašna, voda i  so.
Priprema:
Kilogram projinog brašna malo se posoli i umeša hladnom vodom da ne bude mnogo gusto. Peče se u dobro yagrejanoj  rerni četrdesetak minuta.









Čorba od spanaća, koprive ili zelja
Od namirnica nam treba:
300 g spanaća, koprive ili zelja,glavica crnog luka,kašika brašna,litar i po ode,mast ili ulje,kiselo mleko i so.
Priprema:
Propržiti na masti ili ulju sitno seckanu glavicu crnog luka, zatim  dodati 300 grama svežeg, iseckanog spanaća, a može i mlade koprive ili zelje,dodati  kašiku brašna, pa sve zajedno pržiti na umerenoj vatri , posoliti  po ukusu. Diliti  litar  i po vode, kuvati ne više od 15 minuta. Pre služenja dodati čašu kiselog mleka (može i pavlaka)  i promešati 









Podvarak na brzi način
Od namirnica nam treba :
Glavica kiselog kupusa,250 g suvih rebara ili sveže piletine,biber,lorber,200 g masti ili ulja,
Priprema:
Iseckati što sitnije kiseli kupus. Na veće komade  iseći suva rebra ili svežu piletinu. Ređati u šerpu red kupusa, red rebara ili piletine,  po ukusu dodati biber i lorberov list. Preliti masnoćom i peći u dobro zagrejanoj rerni. S vremena na vreme kupus promešati da bi se sve jednako zapeklo.
Nekada smo jeli ovako i bili zdravi, pravi, a bogami i razmnožavali se.
Naravoučenije...  u sledećem postu